Predmet kupoprodaje po ovom ugovru su kmetska prava na zemljištu veličine 25 gonjaja sa 60 maslina i 5 smokava i na zemljištu veličine 2 gonjaja sa 10 maslina na otoku Tijatu.
Dok je otok Tijat bio u vlasništvu obitelji Draganić Vrančić postojao je ugovoreni kolonatski odnos vlasnika i seljana Šepurine i Luke. Nakon kupovine Tijata 1865. od strane Šepurinjana uslijedili su brojni sporovi između njih i Lučana koji su, pozivajući se na stare pogodbe, polagali pravo na obrađivanje i ubiranje plodova na južnoj strani otoka te sječu šume. Kako je na prijelazu stoljeća ustanovljen zemljišnik oni su ta prava (kmetska prava) upisali i u zemljišnik što je na kraju rezultiralo sudskim sporom. Tek po okončanju sudskog spora između Šepurinjana i Lučana, na temelju konačne presude revizorskog suda 1906., brisana su iz zemljišnika kmetska prava Lučana.
Dakle, u razdoblju od 1865. do 1906. postojali su slučajevi kupoprodaje kmetskih prava na otoku Tijatu. Treba naglasiti da to nisu pravni poslovi kojima se mijenjalo vlasništvo već su kupci stjecali pravo da određene parcele “obrađuju kao kmeti ili radnici, lozom i maslinom” uz davanje naknade vlasniku i redovine od jedne petine prinosa šepurinskoj crkvi.
Ovdje je prikazan prijevod Ugovora koji je u izvorniku sastavljen na talijanskom jeziku. Prijevod je izradio stalni sudski tumač za talijanski jezik Aleksej Gojanović u Šibeniku 23.03.1970.
Napomena: šibenski gonjaj = cca 852 m²