U Prvić Luci 23.08.1900. djevojka Matija (rođena 1881.) uskočila je u kuću mladića Tome (rođen 1878.). O tome župnik Prvić Luke piše C. K. Kotarskom poglavarstvu tražeći kaznu za roditelje i djecu. U saslušanju u obćinskom uredu u Zlarinu Matija je izjavila da već tri-četiri godine “sprovađa” ljubav s Tomom i to kriomice te da je u dogovoru s njim 23. kolovoza uskočila u njegovu kuću. Matija izjavljuje: “… ja se kao kaplja na listu tresem i jedino skori dan mog sretnog vjenčanja i združenja zakonskog sa mojim budućim mužem umiriti će srdce moje. ” Iz Tominog iskaza doznajemo da Matijini roditelji nisu htjeli da se ona vjenča s njim pa su se odlučili da ona uskoči u njegovu kuću. Na kraju su Matija i Tome stupili u zakonitu bračnu vezu.
Župnik Prvić Luke u svom dopisu C. K. Kotarskom poglavarstvu od 04.05.1905. piše o krađi djevojke u Prvić Luci na Veliki petak 21.04.1905. Momak Ive star 21 godinu ukrao je djevojku djevojku Maru staru 22 godine i to po drugi put. Pomogla mu je sestra Milica koja je i ovaj put zatvorila vrata. Župnik traži da se kazne i momak i djevojka, sestra koja je pomogla te roditelji djevojke koji su to dopustili. C.K. Kotarsko poglavarstvo proslijedilo je tužbu Općinskom upraviteljstvu Zlarin koje je nakon saslušanja Ivana i Mare naredilo da se suložnica Mara vrati svojoj kući u roku od tri dana, a zbog prekršaja suložništva udarena im je globa od po 5 Kruna svakome.
Obzirom na tadašnju praksu u slučaju iz 1905. ne radi se o otmici (nasilnoj ili polunasilnoj) djevojke već o “umaknuću” (bijeg iz kuće zbog ljubavi ili prkosa roditeljima) odnosno djevojka je “uskočila” (otišla k mladiću, “uskočila” u njegovu kuću). Kada je riječ o umaknuću odnosno kad djevojka uskoči u kuću mladića radi se o dogovoru momka i djevojke o bijegu. Glavni razlozi umaknuća (uskakanja) bili su: neslaganje roditelja s odabranikom (npr. zbog siromaštva, časti, obiteljskih ugovora), pokušaj izbjegavanja skupih svadbenih procedura i darova, pa i stvarna ljubav/želja djevojke. U tradicionalnoj zajednici ovi postupci ponekad su bili gledani kao prihvatljiv (ili barem razumljiv) način sklapanja braka – naročito ako je djevojka “htjela” ili ako su drugi oblici prosidbe bili blokirani. Istovremeno, crkva i državni zakon osuđivali su ili nastojali sankcionirati takve postupke.
Suložništvo (konkubinat, priležništvo, divlji brak) je izvanbračna zajednica muškarca i žene koja nije sklopljena prema propisima. Suložništvo nije imalo pravne posljedice braka. Djeca iz takve zajednice bila su izvanbračna.