Pismo je Vicko Mišurac uputio 30. srpnja 1911.g. svom kumu Josi Skrozi kada su obojica boravila u Australiji. Pismo je poslano iz poštanskog ureda Beria Woodline u Zapadnoj Australiji gdje je Vicko u to vrijeme boravio. U to doba tamo je bio rudnik zlata. Beria je danas napušteni grad u regiji Goldfields-Esperance u Zapadnoj Australiji.
Vicko u pismu, između ostalog, kaže da je “složio već dobar dio pjesme od Australije, ma će biti lijepa i duga” pa je misli tikati, a naslov će joj biti: “Pjesma o bjedi i nevolji dalmatinskog seljaka i življene u Zapadnoj Australiji”.
Knjiga je tiskana u Šibeniku 1912.
Mišurac, Vinko Vice Cvitkov rođen je 22.01.1877. u Prvić Šepurini, a umro je 24.10.1921. i pokopan u Zatonu. Jedno vrijeme boravio je u Australiji.
Josip Skroza reč. Đevojka reč. Ansin (04.04.1890.-26.01.1921.) bio je tada također šepurinski iseljenik u Australiji. Tijekom prvog svjetskog rata bio je zatočen najprije u logoru na otoku Rottnest kao neprijateljski stranac, a kasnije je prebačen u logor Holsworthy. Ubili su ga u Šepurini talijanski žandari zbog isticanja hrvatske zastave u svatovskoj povorci na vjenčanju njegove nećakinje Tomice Skroza. Bilo je to u vrijeme talijanske okupacije nakon prvog svjetskog rata.