Kao malodobnici Ante Antulov p. Pere – u maticama Ante Pavel (21.01.1879.-28.06.1916.) i Tomica Paškov kći Stipe (02.07.1883.-04.03.1982.) morali su pribaviti razne dozvole kako bi se mogli oženiti. Ante je imao 20, a Tomica nepunih 16 godina.
Na prvoj slici je izvod iz matica krštenih, vjenčanih i umrlih za obitelj p. Pere Ivana Antulova koji je 17. siječnja 1899. sastavio šepurinski župnik don Krsto Bukić. Na drugoj slici je pozadina tog obrasca sa uputama za popunjavanje.
Na trećoj slici je dozvola za vjenčanje malodobnog Ante Antulova p. Pere koju je izdao C. K. Kotarski sud u Šibeniku 01.02.1899. rješavajući molbu majke malodobnika. Antin otac Pere preminuo je 1. siječnja 1899. što je vidljivo i iz dopisa župnika don Krste Bukića C. K. Kotarskom sudu u Šibeniku.
Na petoj slici je dokument Kraljevske Lučke kapetanije Šibenik od 16. veljače 1899. koji je potpisao kraljevski savjetnik i upravitelj kapetanije. Ante Antulov, sin Pere, iz Šepurine, podnio je molbu za dopuštenje da može sklopiti brak. Kraljevska lučka kapetanija u Šibeniku, pozivajući se na zakon, odlučila je da se iznimno dopušta sklapanje braka, pod uvjetima koje propisuje tadašnji Zakon o vojnoj obvezi i službi u mornarici (jer su mladići morali imati posebno dopuštenje za ženidbu dok su bili podložni vojnoj službi).
Slijedeća slika prikazuje traženje dopuštenja za ženidbu zbog rodbinske povezanosti u četvrtom koljenu koju je uputio don Krsto Bukić 17. travnjja 1899. U odgovoru biskup Matija Zannoni daje ovlast župniku u Šepurinama da može vjenčati Antu Antulova i Tomicu Paškov. Utvrđeno je da među njima postoji rodbinska povezanost u četvrtom koljenu, ali je zbog posebnog dopuštenja Svete Stolice (odobrenje od 28. svibnja 1895., vrijedno pet godina) dano izuzeće, pa im se brak može dopustiti. Župniku je naloženo da prije vjenčanja budu obavljene uobičajene objave ženidbenih namjera (tri puta), te da kao pokoru zaručnici izmole dvaput litanije Blažene Djevice Marije. Dokument je izdan u Šibeniku 21. travnja 1899. godine, potpisao ga je generalni vikar Martinović, s pečatom Šibenske biskupije.
Na kraju je prikazan dokument od 1. svibnja 1899. kojim otac Stipe Paškov dozvoljava dobrovoljno da se njegova maloljetna kćer Tomica može združiti “u Sveti Sakramenat ženidbeni sa Antom pok. Pere Antulova”. Uz potkrižanog Stipu Paškova dokument su potpisali Tome Vlahov i Stipe Antić kao svjedoci.
Ovi dokumenti zajedno potvrđuju da su Ante Antulov i Tomica Paškov iz Šepurine 1899. godine tražili i dobili crkveno i državno dopuštenje za brak, unatoč rodbinskoj povezanosti u četvrtom koljenu i obvezama prema vojnoj službi. Ante i Tomica vjenčali su se 2. svibnja 1899.
U Austro-Ugarskoj Monarhiji krajem 19. stoljeća postojale su dvije dimenzije punoljetnosti:
– Po Građanskom pravo (Opći građanski zakonik, koji je vrijedio i u Dalmaciji nakon 1852.)
- punoljetnost je nastupala sa 24 godine.
- osoba mlađa od 24 godine smatrala se malodobnom.
- no, s 20 godina mladić, a sa 16 godina djevojka mogli su uz privolu roditelja/staratelja sklopiti brak.
– Po Crkvenom pravu (Tridentski sabor, kanonske odredbe)
- Minimalna dob za valjan crkveni brak bila je:
- 14 godina za mladiće,
- 12 godina za djevojke.
- Ipak, u praksi su biskupije strogo tražile da se poštuje i građanski zakon – zato se često tražilo dopuštenje i od Crkve i od svjetovnih vlasti.
Izvor: Arhiva župne kuće u Šepurini