Proslava 1900. godišnjice Isusove smrti održana je u Katoličkoj Crkvi 1933. i 1934. godine, u vrijeme pontifikata pape Pia XI. koji je proglasio to razdoblje izvanrednom Svetom godinom (Jubilejem otkupljenja). Izvanredni jubilej u čast 1900 godina od Kristove smrti i uskrsnuća papa Pio XI. proglasio je 6. siječnja 1933. bulom Quod Nuper. Jubilarna godina započela je 1. travnja 1933. (otvaranjem Svetih vrata i početkom posebnih pobožnosti) i trajala je do 2. travnja 1934. U mnogim župama su se, u spomen na taj jubilej, podizali zavjetni križevi i gradile kalvarije. Tako su i Šepurinjani odlučili podići zavjetni, spomen križ na Velikoj Glavi (oko 120 m visine), najvišoj točki otoka Tijata, koja dominira cijelim šibenskim otočjem.
Članovi promicateljnog odbora bili su: župnik don Ivan Barulić, Ivan Antić p. Paške, Zore Vlahov, Marko Kursar, Ivan Mišurac p. Luke, Mate Skroza ml., Ante Vlahov p. Ante, Jere Antulov, Petar Kursar, Ante Paškov Tomin, Marinko Antić Poluš, Tome Fantulin reč. Mlado (23.12.1866.-17.09.1943.) i Ive Franić p. Andrije. Na sastanku promicateljnog odbora 26.11.1933. izabrana je stalna uprava za podignuće križa: predsjednik don Ivan Barulič, podpredsjednik Jere Antulov, tajnik Petar Kursar i blagajnik Ivan Antić p. Paške. Kao počasni predsjednik izabran je o. Ambroz Vlahov koji je u to vrijeme boravio u Zagrebu. O. Ambroz Vlahov predsjedao je drugom i trećom sjednicom odbora 29.07.1934. i 12.08.1934. Prikupljeni novac polagan je na poštansku štednu knjižicu.
Troškovnik za podignuće križa izradio je zidar Ante Tikulin. Izrađena skica uključivala je 3 m podnožja sa oltarom i križ 4 x 2 m s kvadratom od 40 cm. Ukupan trošak po troškovniku iznosio je 4268 dinara, koji će biti umanjen materijalom koji će dati seljani i njihovim dnevnicama.Prema zapisniku sa druge sjednice Odbora, odbornici su sa majstorom Tikulinom bili na Tijatu 28.07.1934.
Željezni križ izrađen je u bravarsko-mehaničkoj radionici Pavla Goleša u Šibeniku po cijeni od 2500 dinara franko šibenska riva. Ostali materijal (cement, daske i dr.) nabavljen je od tvrtke A. Matačić i drug iz Šibenika po cijeni od 894,20 dinara.
Za nadzor radnika imenovani su odbornici: Ivan Mišurac p. Luke, Ivan Antić p. Paške i Tome Fantulin reč. Mlado.
Prilikom izrade temelja, nakon što je raskrčen teren, pronađena s dva groba, na jednoj nadgrobnoj ploči bio je natpis na glagoljici, a druga je bila bez natpisa.
Detalji procesije i blagoslova križa dogovoreni su na trećoj sjednici Odbora 12.08.1934.
Blagoslov postavljenog križa obavljen je u nedjelju 19.08.1934. Na dan blagoslova oko 8 ujutro velika procesija krenula je iz župne crkve, pa brodovima do Tijata. Nakon blagoslova križa održana je sveta misa, a potom je uslijedilo odrješenje za pokoj duša onih na čijim je grobovima saliveno betonsko postolje križa.
Ukupan trošak podignuća križa iznosio je 4067 dinara.
Križ je postavljen kao znak vjere i zavjeta Šepurinjana koji su vlasnički i posjedovno vezani uz otok Tijat. Bio je potreban veliki trud da se materijal za postolje i željezna konstrukcija križa prevezu preko mora i ručno izvuku na vrh Velike Glave (pogotovo jer ne postoji put do vrha).
Na križu je uz akronim INRI i natpis 3.3.1933. Ovo se obično navodi kao datum podignuća križa. Međutim, kako je vidljivo iz dokumenata, križ je podignut i blagoslovljen 1934. Natpis označava devetnaest stoljeća od Kristova raspeća 33.-1933. Ili datum zavjeta župe da će se podići križ.
U slikovnom dijelu objave, nakon dvije fotografije sa blagoslova, prikazana je i knjižica sa svim zapisnicima Odbora. O podignuću križa na Tijatu objavljeno je nekoliko članaka u šibenskom tjedniku “Katolik” 1934. koje također prilažemo (prva dva članka objavljena su u broju 6 od 01.04.1934., a druga dva članka u broju 14 tjednika od 19.08.1934.). Oglas Golešove radionice je iz lista “Katolik” od 21.03.1940.
Izvor: Arhiva župne kuće u Šepurini