Za plemenitašku obitelj Draganić imamo u Stališu zapis o tri generacije.
Radi bolje čitljivosti dajemo i preslik iz prijepisa Stališa (Arhiva samostana Gospe od Milosti u Luci).
Loza Draganić Vrančić (tal. Draganich Veranzio) pod sjedinjenim prezimenom postoji od 1737. kada je doktor prava konte Franjo Draganić (1711.-1799.) oženio kontesu Margaretu Vrančić (1715.-1776.), posljednju pripadnicu obitelji Vrančić (nakon smrti njenog oca, Antona Vrančića 1743.). Sjedinjena obitelj imala je posjede u Zloselima (Pirovcu) i na otocima Prviću, Zlarinu i Tijatu. Franjo i Margareta imali su 3 kćeri i 6 sinova, od kojih je samo jedan, Nikola Mihael, imao potomke. Nakon smrti Franje Draganića Vrančića 1799. posjed nasljeđuje najstariji sin opat dr. Petar Jeronim (Pier Girolamo) Draganić Vrančić, a nakon njegove smrti 1821. posjed nasljeđuje Faust Kazimir (Fausto Casimiro) jedan od brojnih sinova njegova brata Nikole Mihaela. Braća Fausta Kazimira, jedan od kojih je Fausto Vinzenzo, nezadovoljni, uzaludno pokreću sudski spor. Usljed poremećenih obiteljskih odnosa nakon 1821. nastaju dvije neformalne grane obitelji, i to:
– Šibensko-pirovačka grana, Kazimira Fausta Draganića Vrančića, koja će se, nakon gospođe Vesne pl. Draganić Vrančić Vrus iz Opatije (umrla 2010.) i njenog bratića Josipa Draganića Vrančića iz Trsta, koji nema sinove i nasljednike, ugasiti.
– Šibensko-prvićka grana, Fausta Vincenza Draganića Vrančića i njegovih nasljednika, neki od kojih (muški potomci) još danas žive, u Šibeniku i na Prviću.
Frane pl. Draganić Vrančić p. Fausta (Francesco Draganich Veranzio; 1816.-1906.) prodao je Šepurinjanima otok Tijat (uključujući i otočić Kominjicu) prema ugovoru koji je sklopljen 9. svibnja 1865.
Izvori: Arhiva župne kuće u Šepurini / Mladen UREM, Plemenita obitelj Draganić-Vrančić iz Pirovca, Sušačka revija br. 70/71, Rijeka 2010. / Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb 1993.