Zadnja ratna godina bila je izuzetno teška za stanovnike Šepurine.Tada su glad, sušica i španjolska gripa odnijele mnoge živote.
U matičnoj knjizi umrlih 1917.-1953. zabilježeno je te 1918. 18 umrlih od španjolske gripe, 11 od sušice i 4 od gladi.
Od gladi u Šepurini 1918. umrli su:
– Petra Antć kćer Mate i p. Matije Jurat, ud. Andrije Grbelje (08.05.1880.-12.01.1918.)
– Ante Antić sin Krste i p. Luce Petković (02.12.1913.-13.01.1918.)
– Matija Petković kćer Jakova i Petre Lošinjanin, ud. Marka Vlahova (05.02.1878.-27.04.1918.)
– Cvitan Skroza sin Marka i Andrijane Kursar (23.03.1851.-17.05.1918.)
Sušica (tuberkuloza) bila je jedan od najvećih javnozdravstvenih i demografskih problema u Dalmaciji u prvoj polovici 20. stoljeća. Zbog iznimnog siromaštva, loših higijenskih uvjeta, nedovoljne prehrane i prenapučenih te neprozračnih domova, bolest je nemilosrdno kosila živote, a najviše je pogađala siromašne slojeve. Zbog nepostojanja učinkovitog lijeka, sušica je često značila sigurnu smrt. Nazivala se i “bijela kuga”, a oboljeli i njihove obitelji često su bili društveno izolirani i obilježeni.
Od sušice u Šepurini 1918. umrli su:
– Leopold Antić sin Mate i Matije Vlahov (02.12.1894.-17.02.1918.)
– Marko Franić Kešić sin Tome i Matije Lučev (31.12.1863.-24.02.1918.)
– Ivan Antić Poluš sin Mate i Matije Paškov (28.08.1847.-21.03.1918.)
– Ivanica Skroza kćer Ante i Ane Vlahov (15.051883.-14.05.1918.)
– Vica Petković kćer Stipe i Matije Mijat (07.02.1891.-16.05.1918.)
– Milka Cukrov kćer Šime i Ane Antić (25.09.1900.-31.05.1918.)
– Ivan Skroza sin Ante i Ane Vlahov (15.07.1878.-13.07.1918.)
– Luce Kursar kćer Stipe i Marije Antić (02.01.1879.-23.07.1918.)
– Jere Antić reč. Markičev sin Ivana i Kate Skroza (30.09.1870.-01.01.1918.)
– Lovre Vlahov sin Gušte i Dumice Grubelić (05.09.1839.-25.09.1918.)
– Ivan Petar Grubelić reč. Sekin sin Ante i Tomice Grubelić (03.06.1880.-16.11.1918.)
U jesen 1918. Dalmaciju je zahvatila pandemijska španjolska gripa. U narodu zapamćena kao španjolica, španjolka, španjola ili španjolska, odnijela je u grob najmanje 50 milijuna ljudi. U početku je nazivana španjolska hunjavica. Kako si siromašnije obitelji nisu mogle priuštiti liječnika, a ni mrtvozornika, a bolest je isprva dijagnosticirana kao upala pluća, moguće je da je broj umrlih od španjole i veći od zabilježenih u matičnoj knjizi.
Od španjolske gripe u Šepurini 1918. umrli su:
– Jerka Skroza kćer Grge Cukrov Skroze i Antice Strika (Srima) (16.09.1890.-25.09.1918.)
– Pava Antić kćer Luke i Šimake Kursar (11.07.1910.-25.10.1918.)
– Leopolda Grubelić kćer Marka i Dumice Antulov (15.11.1911.-02.11.1918.)
– Marin Cukrov sin Brne i Cvite Antulov (03.09.1859.-10.11.1918.)
– Dušan Mijat sin Nikole i Matije Vlahov (25.05.1909.-10.11.1918.)
– Dumica Paškov kćer Ante i Jerke Paškov (Srima) (04.07.1898.-16.11.1918.)
– Šime Grubelić sin Andrije i Matije Franić (23.10.1872.-18.11.1918.)
– Marija Paškov kćer Ante i Jerke Paškov (Srima) (02.10.1895.-19.11.1918.)
– Križan Grubelić sin Mate i Tereza Mijat (08.05.1901.-22.11.1918.)
– Jerka Antić kćer Petra i Antice Antić (01.10.1896.-25.11.1918.)
– Cvita Cukrov Petković kćer Stipe i Matije Mijat (06.03.1888.-27.11.1918.)
– Vica Grbelja kćer Marka i Marija Rodin (21.02.1903.-29.11.1918.)
– Grgo Kursar sin Petra i Marije Jurić (03.03.1901.-30.11.1918.)
– Ruža Vlahov kćer Bene i Marte Antulov (25.08.1914.-30.11.1918.)
– Tome Skroza sin Pave i Ane Skroza (27.12.1857.-03.12.1918.)
– Lovre Skroza sin Ivane i Kate Kursar (08.08.1855.-04.12.1918.)
– Ivanica Šižgorić Milankov kćer Mate i Cvite Miškić (02.02.1889.-06.12.1918.)
– Vicko Grubelić sin Ante i Jerke Vladić (06.03.1913.-12.12.1918.)
Od španjolske gripe umro je u australsom koncentracijskom logoru Holsworthy u Liverpoolu, New South Wales:
– Tome Vlahov sin Ivana i Marije Vlahov (10.12.1886.-27.06.1919.)
Nakon 1918. U Šepurini nemamo zabičježenu smrt od španjolske gripe.
U 1918. U matičnoj knjizi zabilježeno je 74 umrlih i dvoje izvan župe:
– Matija Jerka kćer Krste i p. Luce Petković (19.09.1909.-01.11.1918.) umrla je u Novom selu u Slavoniji
– Mare Antić kćer Grge i Matije Vlahov (08.10.1898.-19.10.1918.).
Osim gladi, sušice i španjole kao ostali uzroci smrti 1918. u matičnoj knjizi navedeni su: starost (14), nenadana smrt (4), prirodna slaboća (4), upala pluća (3), tris (3), nije naveden uzrok (2) te po jedan slučaj opeklina, samoubojstvo, griža, crijevni tumor, bubrežna bolest, kap, rak, rakitičnost, reumatizam, zaduha, a u jednom slučaju stoji – nađen mrtav. Dakle, od ukupno 74 umrlih glad, sušica i španjola bili uzrok su 33 smrti. Pribrojimo li tome upale pluća možemo konstatirati da su to bili uzroci gotovo polovice umrlih. Vjerojatno i više uzmemo li u obzir nepercizno navedene uzroke.
Tijekom prvog svjetskog rata vladala je velika oskudica tako da su Šepurinjani posjekli ćitav Tijat što je vjerno u svojoj pjesmi “Tijat” opisao Vladimir Marcelin reč. Miro Mišurac (1908.-1977.)
Izdvajamo nekoliko stihova:
Gol si kaj kaleb, ka´ mu počupaju perje
Sa´ si gol kaj prst,
Ne može u teb koza nać´ brst.
Raton natirana nemilosrdna noga
Došla je na meni tražiti plin
I da mi zla načini mnoga,
Mojoj je šumi povadila i korin.
Dok su ljudi padali na fronti
U Italiji i Karpatima.
Dok su se ljudi davili potopljeni na moru.
Smrt je glađu pritila na svakin vratima,
A o´ španjolske febre sve je bilo na pomoru.
Tad su moje magunje i smrečke
Panjevi i granje
Smanjivali stećke,
Smanjivali umiranje.
Izvor: MKU Šepurina 1917.-1953.