Još krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 19. stoljeća Šepurinjani su upućivali molbe pomorskim vlastima (c.k. Pomorska Vlada u Trstu) za izgradnju novog lukobrana za zaštitu šepurinske luke. Nakon brojnih komisija koje su obilazile mjesto napokon je 1905. izrađen nacrt, uz suglasnost mještana, budućeg lukobrana. Predviđen je lukobran s jugoistočne strane, oko 100 m udaljen od postojećeg pristaništa, u dužini od 100 m prema jugozapadu (radi zaštite od juga) sa krakom od 50 m prema sjeveroistoku (radi zaštite od sjeverozapadnjaka). U svrhu izgradnje od seljana je prikupljen doprinos u iznosu od K 8000 (vidi objave °Imenik šepurinskih obitelji 1905.° u rubrici Stanovništvo i °Potvrda o uplati doprinosa za izgradnju mula° u rubrici Dokumenti).
Pripremni radovi za Izgradnju lukobrana započeti su 01.08.1910., a sama izgradnja 1912. Međutim, umjesto projektiranog lukonbrana, izgrađen je krnji lukobran, preko 200 m od postojećeg pristaništa i to u dužini od svega 85 m samo prema jugozapadu. Gradnja se odvijala sporo te je, po nekim napisima, početkom 1915. bilo napravljeno svega oko pola posla, a jugo je, u međuvremenu, odnijelo preko 30 m škuljera.
Zbog izmjenjenog lukobrana u odnosu na projektirani, zalaganjem zastupnika dr Dulibića, seljanima je vraćen predujmljeni doprinos od K 8000.
Lukobran je gradio poduzetnik Mate Alfier, a nadzornik gradnje bio je Gujina po kojem i danas nosi neslužbeni naziv.
Gradnja je završena tijekom prvog svjetskog rata, vjerojatno 1916.
Na mjestu novog lukobrana postojala je ranije tzv. °Mišurćeva riva°. Rivu su 1890. napravila, ispred svoje kuće, braća Luka (27.09.1847.-24.07.1923.) i Cvitko Mišurac (11.04.1851.-24.01.1925.), a bila je površine oko 200 četvornih metara. Kako je prilikom gradnje lukobrana iskoršten kamen s te rive braća su tražila naknadu od c.k. Pomorske Vlade u Trstu i dozvolu za izgradnju kućice za prodaju na novom lukobranu. O tome donosimo tri dokumenta u slikovnim prilozima.
O gradnji lukobrana opširan članak objavljen je 25.02.1915. u šibenskom dnevniku °Hrvatska misao°. U uvodnom dijelu članka ističe se kako je Šepurina mjesto sa skoro dvije tisuće stasnovnika, koji se uglavnom bave vinogradarstvom i maslinarstvom. U dobrim godinama proizvodilo se do 16000 hl vina i do 6000 kvintala ulja. U zadnjih deset godina zbog žiloždere seljani su osiromašili, a mnogi odselili. Oni koji su ostali pokušavaju obnoviti vinograde američkom lozom. Nevolja je i nedostatak ulja jer su se masline vadile radi razvoja vinogradarstva. Šepurina je imala oko stotinu brodova.
Šepurinska pristaništa (s jedne i s druge strane otoka) koristila je i austro-ugraska mornarica (kao i sve mornarice nakon toga).
Gujin muja djelomično je oštećen u savezničkom bombardiranju Šepurine 11.05.1944. Meta napada bio je njemački brod privezan uz lukobran. Oštećenje je popravljeno nakon drugog svjetskog rata, a i danas je vidljiva razlika u pokrovnom kamenu oštećenog i ostalog dijela mula.
Izvori: Zbirka Njegoslava Mišurca / °Hrvatska misao° 25.02.1915.