Zelen (Tiat), Tihat, Tiat, Thiat, Thijat i Tijat različiti su nazivi pod kojima je ovaj otok zabilježen u dokumentima tijekom povijesti. Otok je od 1865. vlasništvo Šepurinjana koji su ga kupili od Frane pl. Draganića Vrančića p. Fausta.
Najveći dio otoka je jedna čestica br. 2360/1 zvana gaj ili gora (cca 78% površine otoka) koji je bio jedan od najvažnijih resursa za lokalno stanovništvo kako prije kupoprodaje tako i nakon toga. Samo ime otoka govori da je otok bio bogat raslinjem koje se koristilo za ogrijev, brodogradnju i paljenje vapnenica.
Tijekom prvog svjetskog rata vladala je velika oskudica tako da su Šepurinjani posjekli ćitav Tijat što je vjerno u svojoj pjesmi “Tijat” 1962. opisao Vladimir Marcelin reč. Miro Mišurac (1908.-1977.). Iako pjesma pripada u rubriku °Poezija šepurinskih pjesnika° ipak je objavljujemo ovdje.
Posječena drva Šepurinjani su prodavali u Šibeniku i tako preživljavali teške ratne godine.
Iz dopisnice koju je Marketa poslala 26.01.1918. mužu Ivanu Skrozi, tada vojniku, saznajemo da su se drva prodavala po 10 soldi za kilogram. Premda je još od 1892. službena austro-ugarska valuta bila kruna (1 K = 100 helera/filira/novčića), stara valuta fjorin (forinta/gulden – 1 fiorin = 100 soldi) u narodu se i dalje često koristio kao stara navika ili računska jedinica za usporedbu vrijednosti. Naznačena cijena od 10 soldi, preračunato znači 20 halera (filira), odnosno 0,20 kruna po kilogramu.
O pjesniku vidi objavu °Braća Mišurac° u rubrici °Znameniti Šepurinjani°.
Izvori: Ostavština Mira Mišurca / Zbirka Mladena Cukrova