Ante Fantulin reč. Pjerin (01.08.1894.-19.08.1971.) sin je Tome Antulov Fantulina reč. Mlado i Tomice Ukić (vidi rodoslovlje u rubrici Stari Šepurinjani). U njegovom primjeru svjedočimo o napuštanju dvojnog prezimena – ostalo je samo prezime Fantulin.
Po dolasku u Šibenik bio je šegrt kod šibenskog zlatara Petrića. Oženio je njegovu kćer Mariju i preuzeo zlatarnicu. Zlatarnica se nalazila u prostoru današnje poslovnice “Ghetaldusa” u ulici Kralja Tomislava u staroj jezgri Šibenika. Nakon drugog svjetskog rata zalatarnica mu je oduzetaod strane komunističkih vlasti, a Ante je završio u zatvoru. Presudu Kzp 40/46 od 20.03.1946. donijelo je Specijalno vijeće Vrhovnog suda NR Hrvatske pod predsjedanjem Ivana Pirkera. Ante Fantulin presuđen je na robiju s prislnim radom u trajanju od 12 godina, gubitak političkih i građanskih prava za vrijeme od 6 godina, na zapljenu pronađenih stvari te konfiskaciju cjelokupne imovine. Na temelju presude Kotarski narodni sud u Šibeniku donio je 12.04.1946. Rješenje Konf. 90/46-4 kojim je Anti Fantulinu konfiscirana sva imovina uključujući nekretnine u Šibeniku, Prviću, Zatonu i Vodicama.
Ante i Marija imali su tri kćere i jednog sina: Dušanka, Vjera, Branko (1935.-2019.), Nada. Sin Branko u braku nije imao djece. Vjera (23.07.1923.-02.1996.) iselila se u USA. Dvaput se udavala i zabilježena je u dokumentaciji kao Vera Vidulich i Vera Fantulin Cebalo.
Popis slikovnih priloga:
1.-3. Fotografija snimljena u foto studiju Mattiazzi 07.04.1910.
4.-5. Fotografije Ante kao vojnika
6.-8. Fotografije iz starije životne dobi. Zadnja je snimljena je u Šibeniku u rujnu 1940.
- Zlatarnica 1925.
- Zlatarnica 1926.
- Središte Šibenika 1939. u kojem je bila zlatarnica
- Antine kćeri ispred zlatarnice 1940.
- Vjera ispred zlatarnice
- Vjera na maturalnom balu u hotelu “Krka” 16.12.1940.
- Nada u zlatarnici 1941.
- U zlatarnici 1942.
- Vjera 1960.
- Oglas iz šibenskog tjednika “Katolik” od 1. travnja 1934.
- Naslovnica kataloga satova, nakita i tabakera (katalog sadrži 10 listova)
- Papirnata vrećica za odlaganje zaprimljenih predmeta čiji je gornji dio perforiran i služi kao potvrda za podizanje predmeta
- Kuverta, dopisnica, garancija i potvrda sa imenom obrta
- Rola vrpce za zamatanje
23.-24. Razne kartonske kutije za nakit
Napomena:
Nakon drugog svjeskog rata u Jugoslaviji je “privredni kriminal” često je bio sinonim za politički obračun s predratnim građanskim slojem – industrijalcima i trgovcima. Niz procesa temeljio se na tadašnjem Zakonu o suzbijanju nedopuštene trgovine, nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže (iz 1945. i 1946. godine).
U procesima za “privrednu sabotažu” vlasnici poduzeća i trgovci optuživani su za namjerno prikrivanje robe, neopravdano podizanje cijena ili loše upravljanje oduzetom imovinom. Kazne za ova djela redovito su bile veće od 10 godina prisilnog rada, uz obaveznu konfiskaciju cjelokupne imovine. U ranim godinama NR Hrvatske, Vrhovni sud često je donosio ili potvrđivao drakonske kazne (često 15 do 20 godina robije) osobama koje su se bavile trgovinom na crnom tržištu, što se smatralo izravnim napadom na novi socijalistički gospodarski poredak (procesi protiv “špekulanata”). U gotovo svim presudama za privredni kriminal, uz dugogodišnju kaznu zatvora, izricala se potpuna konfiskacija pokretne i nepokretne imovine, čime se provodila sustavna nacionalizacija bez naknade.
Ivan Pirker je, kao sudac Vrhovnog suda, sudjelovao u nizu takvih procesa, ali i političkih procesa (bio je član sudskog vijeća Vrhovnog suda kao dopunski sudac u procesu protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca 1946.)
Izvori: Zbirka Silvija Lučeva / Fundus Muzeja za umjetnost i obrt Zagreb (slike 19.-24.)