Pjesmu je Mate napisao 1924. prema predlošku pjesme polubrata Vicka iz 1903. Mate je u svojoj pjesmi pobrojio novu generaciju šepurinskih djevojaka. Bez uvida u roman “Valja raditi” teško je reći je li u ovom prijepisu uvodni naslov pjesme “Pjesma o šepurinskim djevojkama (U Šepurinama i na Srimi)” djelo autora ili prepisivača Akojzoja Antulova. Uglavnom, nakon toga, na početku pjesme stoji naslov “Pjesma šepurinskih djevojaka”, što je u skladu sa nazivom Vickove pjesme.
U pjesmi se kao dio nošnje spominje bušt (od talijanskog busto) od pana. To je uski ženski prsluk izrađen od pana (baršuna ili samta). Napravljen od crnog finog materijala optočen je sa 5-6 cm širine škrleta, narančaste boje.
Baršun i kadifa su sinonimi – baršun je hrvatska riječ, dok je kadifa turcizam. To je luksuzna, glatka tkanina s vrlo kratkim, gustim i mekanim nitima na licu koje stvaraju sjaj. Iako se često koriste kao sinonimi postoje određene razlike između baršuna, samta i pana. Samt (samt-baršun) ima prepoznatljive uzdužne pruge (rebra). Dok je baršun potpuno ravan i gladak, samt ima reljefnu teksturu. Pan (pan-baršun) je podvrsta baršuna čija su vlakna su namjerno utisnuta, spljoštena i zaglađena u jednom smjeru pomoću teških valjaka. Zbog toga ova tkanina ima izrazit, “zgužvani” sjaj i jače se presijava na svjetlu.
Bušt je bio obrubljen (optočen) škrletom – čohom (suknom) jarkonarančaste boje. Izvorno škrlet (ili skerlet) označava jarko crvenu ili grimiznu boju, a izraz se povijesno koristio za visokokvalitetnu, skupocjenu crvenu čohu (sukno) koja se uvozila iz Venecije. Kao i kod šibenske kape, s vremenom se njezina boja u tradiciji transformirala u prepoznatljivu narančastu, dok se u nekim lokalnim govorima stari naziv “škrlet” zadržao za tu specifičnu žarku nijansu.