U četiri nastavka predstavit ćemo zbirku pjesama Tome Cukrova “Spominjci” – Libar prvi i dopune. Zbirka je dio rukopisne ostavštine Tome Cukrova i, nažalost, nikad do sada nije obajavljena. Pjesmu “Prvi vapor”, koja je satavni dio ove zbirke, već smo objavili pa ćemo je ovdje izostaviti.
Pjesme dajemo u originalnom rukopisu sa svim dopunama i izmjenama koje je autor kanio napraviti u nekom budućem izdanju.
Libar prvi sadrži slijedeće pjesme:
Šepurinska večer u jematvi 1969.
Zaditi maj 1939.
Na Božić ujtro 1969.
Prvi vapor 1971.
Riba iz tuje vrše 1971.
Gomile 1972.
Kuća moga pradida 1973.
Po´ Cukrovin volton 1973.
Dežgracija ribara Ševe 1972.
Grožje poli mora 1973.
U prvi Petak Marčeni 1974.
Dimljaci naši starinski 1972.
Naše ovce 1975.
Naši vrtli 1975.
U težatno itro 1975.
Vihar 1975.
Naša Srima 1975.
Žrvan 1975.
Rožice Majske cvatile 1975.
Veliške kite cvića 1975.
Lonci 1975.
Divina 1933.
Zapečnjak 1976.
Seljanski Felari 1976.
Kandela 1976.
Najdražji spominjci 1976.
Čitava zbirka ima 86 stranica.
Na ovu zbirku nastavlja se istoimena zbirka numerina od broja 87 do 115 (vidi 4. dio ove objave).
Očito se radi o dopuni odnosno nastavku Libra prvog, gdje se neke pjesme ponavljaju i u njima su uvrštene izmjene naznačene u Libru prvom:
Šepurinska večer u jematvi 1969.
Ribari naši stari 1971.
Gomile 1972.
Na Božić ujtro 1969.
Zaditi maj 1939.
Ka´u našu Crikvu pojden 1971.
Spominjen se naše vode 1972.
Itros je svanilo proliće
Gledajući ukupno (izostavljajući pjesme koje se ponavljaju) zbirka ima 30 pjesama.
Četiri pjesme koje se u dopunama ponavljaju (Šepurinska večer u jematvi, Gomile, Na Božić ujtro, Zaditi maj) napisane su u proćišćenoj verziji u odnosu na one u Libru prvom.
U zbirku su umetnute kao slobodni listovi i ove dvije pjesme iz drugih zbirki (prikazujemo ih na kraju 4. dijela objave):
Radosti razvij krila 1929. (Ruže)
Na lipu rič 1974. (Sitnice)
U pojedinim dijelovima objave uz neke pjesme dane su napomene autora objave.
Šepurinska večer u jematvi
Stihovi pjesme vjerno nam prenose ugođaj i radnje najvažnijeg posla šepurinskog težaka – jematve (berbe grožđa) i pravljenja vina. Spominje se razdoblje blagostanja (u drugoj polovici devetnaestog stoljeća – op. a.) “Ka je vina bilo više nego vode usri´ lita…”, “Ka´ su naši ljudi … Gradili visoke kuće kamene… “, “Ka´ su drugi, furešti ljudi – Ča su u svojin brodima ko´ nas dohodili – Vo naše selo “Zlatni prag” zvali… “
Zaditi maj
Stihovima pjesme pjesnik opisuje običaj kićenja i nošenja svečanog ruha prvoga svibnja, u kojem se sačuvala:
“I sva prošlost i sadašnjost
I budućnost našeg hoda
Seljačkoga našeg svita
Hrvatskoga našeg roda
Na rođenoj našoj grudi
I pravica i sloboda! “
Na Božić ujtro
Jutarnja božićna misa – zornica naziva se i pastirska jer nam evanđelje ove jutarnje mise govori upravo o pastirima, prvim Kristovim poklonicima. Zanimljiv je običaj, koji svojim stihovima prenosi pjesnik, o pomirbi svađenih osoba.
Riba iz tuje vrše
Kratku priču na temu ove pjesme objavio je Ante Kursar u svom radu “Iz leksike i tradicije šepurinskih ribara” str. 129., Čakavska rič Vol. X No. 1-2 1982. (str. 97-144.) prema kazivanju upravo Tome Cukrova.
U pjesmi se navode šepurinski nazivi za veslače u brodu: krmir – vesla na paradi (tj. krmenom veslu), prikrmir – vesla na veslu pri’ krmo’ (tj. pred krmom), sridir – vesla na sridi (tj. na veslu o’ sride) i naukir – vesla na pramčanom veslu ili veslu o’ škava. Na desnoj strani je krmeno veslo i veslo na sredini, a na lijevoj veslo pred krmom i pramčano veslo.
Špurtenjača je vrsta mreže plivarice za lov male plave ribe (zvana je i srdelara).
Glagol parati u veslanju znači nadjačati veslača (ili veslače) na protivnoj strani.
Brankelj je rašljasti komad drveta, grana koja se spušta u more otežana željezom, olovom ili kamenom i njome se pretražuje dno kako bi se našle izgubljene mreže ili vrša.
Završič je prednji dio vrše o’ site (vrša pletena od site koje su se uglavnom plele oko Vranskog jezera) kroz koji riba ulazi u vršu. Otvor na zadnjemu dijelu vrše kroz koji se ulovljenu ribu istresa vani i koji se zatvori dok je vrša u moru zove se guca (ili guca o’ vrše).
Izvor: Rukopisna ostavština Tome Cukrova