Kuća moga pradida
Kuću o kojoj pjesnik pjeva sagradio je njegov pradjed Mate Cukrov (07.02.1803.-05.03-1884.) sa svojim sinovima. Kamen za gradnju vađen je u Tijatu kao i za sve šepurinske kuće.
Po´ Cukrovin volton
Pjesma govori o jednom uobičajenom druženju rodbine i susjeda i poslovima koji su se pritom obavljali. Starac koji je pleo kartile (košare) je Lovre Cukrov (10.08.1835.-19.03.1919.). Njegovi unuci koje pjesnik spominje su Ante Andrija reč. Cukre (10.12.1893.-1959.) i Marko Ive (12.02.1896.-1987.) od sina Ante (12.01.1864.-11.01.1897.) te Jakov Filip (27.04.1897.-11.12.1985.) i Tome Lovre reč. Tomika (17.12.1899.-27.11.1985.) od sina Grge (24.02.1868.-29.04.1902.). Jakov i Tomika su migrirali u Australiju.
Zanimljiv je popis poslova koji se obavljao: krpanje starih opanaka, robe, pletenje bičava od vune i bumbaka (pamuka), napravljanje košulja i primetaljica, rakamavanje šudara (rubaca) i intimela (jastučnica), predenje kudilje. Posebno ističemo nizanje činašića na ogrice što potvrđuje praksu izrade ogrca u Šepurini. Ogrice (ogrlice) su poseban segment ženske narodne nošnje. To je tradicijski, ručno rađen, nakit od sitnih raznobojnih staklenih perlica koje se nižu u složene uzorke. Ogrice su krasile ovratnike i niz prsa ženskih bijelih ćipkanih košulja (opleća). Staklenim perlicama vezli su se motivi: lista, cvijeta, križa, kvadrata, pravokutnika, kruga, slova, a vezla su se i imena ljudi i mjesta.
Dežgracija ribara Ševe
dežgracija = nevolja
Ribar u pjesmi je Nikola Mijat reč. Ševo (01.12.1873.-19.03.1952.) sin Paška Ante i Ivke Barin. Oženio je Baricu Vlahov.
U prvi Petak Marčeni
Pjesnik govori o običaju blagoslova polja kada se u procesiji brodovima išlo na Srimu i kada su slavila sva zvona. To se činilo prvog petka u ožujku (ako vrijeme ne bi dopustilo onda se to činilo slijedeći petak) i na blagdan sv. Marka 25. travnja (ako vrijeme ne bi dopustilo onda se procesija činila po mjestu, kao na Spasovo). Na Srimi se išlo do ceste Kujače-Vlake i nazad. Na dan blagoslova polja oko sedam sati ujutro zvoni se na misu u sva zvona kao nedjeljom. Pjevana misa slavi se u Župnoj novoj crkvi ili u staroj crkvi sv. Jelene, nakon koje slijedi procesija. U korizmeno vrijeme u procesiji se nosi samo raspelo i svijeće, a u vazmeno vrijeme nose se barjaci, velika uskrsna svijeća (cer) i trojstvo. Slavlje biva dovršeno povratkom u crkvu i blagoslovom (vidi objavu -Šepurinski običajnik).
Izvor: Rukopisna ostavština Tome Cukrova