Prvu zbirku pjesama “Mali otok pa se ljulja” Toni Cukrov (1929.-2021.) objavio je 1998. (tiskano izdanje naklada Ta-Mara, Šibenik i Čakavska rič,Vol. XXVI No. 1-2, Split 1998.). Naslov zbirke u originalnom šepurinskom govoru glasio bi  – Máli škôlj pa se vȍzi. Naime, glagol vozȉti u šepurinskom govoru ima dvojako značenje – veslati i ljuljati se.  Crtež na naslovnoj stranici tiskanog izdanja izradio je Ante Afrić. 

Iz te zbirke, koju mi je s posvetom poklonio Toni, izabrao sam šest pjesama koje vjerno odražavaju stil ovog pučkog pjesnika.

Pjesma o biedi i nevolji dalmatinskog seljaka i življenje u Zapadnoj Australiji (Western Australia), skitio Vicko Mišurac, Hrvatska tiskara (dr. Krstelj i drug), Šibenik 1912.

Tiskani primjerak knjige iz 1912.g. nalazi se u Nacionalnoj i svečilišnoj knjižnici u Zagrebu (zatvoreno spremište / 346.750).

Dr. sc. Ljubomir Antić navodi (Prvić Šepurine, rodno mjesto Jere Jareba, ČSP 2008., br. 3., str. 750.) da je Vicko Mišurac napisao više knjiga od kojih je navedena najpoznatija, a obrađuje iseljeničku problematiku i vrijedni je izvor za istraživanje povijesti iseljeništva iz Dalmacije do Prvoga svjetskog rata.

O knjizi Vicka Mišurca dr. sc. Ljubomir Antić održao je predavanje pod nazivom Stotinu godina od tiskanja knjige Vicka Mišurca „Pjesma o biedi i nevolji dalmatinskog seljaka i življenje u Zapadnoj Australiji (Western Australia)” na znanstvenom skupu Suvremeni socio-demografski procesi na hrvatskim otocima, Zlarin, 4. lipnja 2013.

Za njegovog boravka u Australiji bilježimo podatak o knjizi koju je napisao. U pismu koje je 30. srpnja 1911.g. uputio svom kumu Josi Skrozi (također šepurinski iseljenik u Australiji) najavljuje tiskanje knjige (vidi objavu u rubrici Dijaspora).

U rukopisnoj ostavštini Tome Cukrova, šepurinskoga pjesnika, pronašao sam pjesmu “Prvi vapor” – o prvom vaporu ki je proša ispri našega sela. To je pjesnička interpretacija pojave prvog vapora ili kako pjesnik kaže: “Ka´ je prvi vapor ispri našega sela fasava”. Pjesma je dio njegove neobjavljene zbirke “Spominjci”. Napisana je 6. veljače 1971.g., na večer – kako je sam autor zabilježio. Autor je ostavio i bilješku da je tu pjesmu 1973.g. dao svom rođaku Anti Kursaru za njegovu knjigu “O šepurinskom govoru” (rad profesora Ante Kursara objavljen je u Čakavska rič, Vol. IX No. 2, str. 3.-49., Split 1979.). Nažalost, ova pjesma nije uvrštena u taj rad tako da je ovo njezina prva objava.

Iz rukopisa je teško uvijek precizno  odrediti jeli autor rabio č ili ć. Premda on u svojim pjesmama upotrebljava oba konsonanta treba istaknuti da u šepurinskom govoru ne postoje glasovi č i ć nego umjesto njih postoji glas koji je po svojim fonološkim karakteristikama između č i ć. To nije čakavsko t’ nego štokavsko ć. Čakavsko t’ (izgovara se uvijek namjesto štokavskoga ć) kao i č postoje u susjednoj Luci i Zlarinu.  Rečeno treba imati na umu kada je riječ o pjesmama Tome Cukrova pisanim šepurinskim govorom.  

 Izvor: Rukopisna ostavština Tome Cukrova