Popis obitelji (Stališ duša) od 1844. – Antulov

Obitelji Antulov navedene su na numeriranim stranicama od 48 do 101. Stranice numerirane sa 53, 59, 61, 66, 69, 78, 85, 97 i 102 su nepopunjene.

Prezime Antulov spominje se u maticama od druge polovice 17. stoljeća. Obitelji Antulovih nosile su prodivke Perikul, Fantulin i Babun. Sva tri nadimka javljaju se i u funkciji prezimena. Druge prodivke vezane uz obitelji Antulov jesu: Lilini – Mandini, Cilini, Miškićevi, Šanulovi, Škrevini, Čobanovi, Kutlini – Strikini, Knjajini, Milini, Jerikovi, Bijankovi, Šimulovi, Mladovi, Osmanovi, Kokini, Mamićevi, Babuljkovi, Brijačevi, Pogrbačevi, Šalićevi, Sulini, Kranjčevi, Fingerovi, Franičini i dr.

Na zadnje tri slike navedeni su prvi nositelji obiteljskih i nositelji pojedinačnih prodivki roda Antulov. 

U vrijeme prvog katastra 1825. obiteljima Antulovih pripadale su kuće br. 4, 77, 96, 97 i 98.

Izvor: Arhiva župne kuće u Šepurini

Mikula Cukrov reč. Gučev i Marula

Na trećoj i četvrtoj slici prikazano je rodoslovlje obitelji Cukrov (kuća br. 11) po muškoj liniji, kroz pet generacija, a na slikama od 5 do 8 rodoslovlje Nikole (Mikule) i Marije (Marule) rođ. Antić Poluš.

Na kraju dan je zapis Ante (Tona) Cukrova (1929.-2021.) o Gučevoj kući koji je on zapisao 2015.

Popis obitelji (Stališ duša) od 1844. – Antić

Popis obitelji od 1844. sačuvan je djelomično za obitelji s prezimenima od A do F. Iza prve dvije naslovne stranice slijede po dvije stranice za unos podataka o pojedinim obiteljima numerirane od 3 do 173 (53, 59, 61, 66, 69, 78, 85, 97, 102, od 105 do 120, 158, 160, 161 i 162  je nepopunjeno), što znači da imamo 142 dvostruke popunjene stranice. Stranice za unos podtaka sadržavaju slijedeće rubrike: obitelj, roditelji, rođenja, upisnik rođenih, sakramenti, vjenčanja, upisnik vjenčanih, doba smrti, upisnik umrlih, opaske.

Obitelji Antić navedene su na numeriranim stranicama od 3 do 47.

Prodivke vezane uz obitelji Antić jesu: Cvitanovi, Gobovi, Taranini, Čagaljovi, Tusalovi, Pikulovi, Poluševi, Ilinovi, Čiberijini, Čirini, Anzulinovi, Katarinovi, Mutovi, Pakovi, Šimerini, Dračevi, Markićevi,  Timulinovi, Gungurini, Injini, Điđovi, Škometini, Bambini, Banini, Marinovi, Tičini i dr.

Na zadnje tri slike navedeni su prvi nositelji obiteljskih i nositelji pojedinačnih prodivki roda Antić.

U vrijeme prvog katastra 1825. obiteljima Antić pripadale su kuće br. 2, 3, 45, 46, 49, 84 i 85.

Napomena: U vezi priloženog popisa prodivki, naknadnim istraživanjem otkriveno je da je prvi nositelj prodivke Kokorak bio Zaharije Antić (1774.-1834.). Naime, u matici krštenih (rođenih) 1812.-1842. naveden je zapis o Ivanici rođenoj 27.12.1815. kao kćeri Zaharije Antića reč. Kokorak (allias Kokorak). Također, prema istom izvoru, pravilno pisanje imena je Zaharije, a ne Zakarije kako se navodi u nekim rodoslovljima.

Izvor: Arhiva župne kuće u Šepurini

Ante Skroza reč. Tošin

Ante Skroza reč. Tošin (20.02.1874.-15.11.1942.) sin Josipa Ante reč. Toša (13.08.1840.-29.12.1884.) i Matije Franić Kešić (06.09.1845.-12.10.1924.) ꝏ 16.01.1893. Kate Mijat (12.11.1872.-11.09.1964.) kćer Grge (02.03.1825.-) i Marije Franić (14.09.1830.- 27.07.1910.)

Ante i Kate imali djecu:

Toma Stjepan (10.12.1893.-09.04.1896.)

Tome Ante (12.10.1896.-08.12.1961.)  – USA

Roko (04.07.1899.-04.09.1961.)  – USA

Pere (26.06.1902.-1943.) ꝏ Jerina Skračić

Marija Ruža reč. Marica Tošina (29.08.1905.-) – nije se udavala

Cvita (20.03.1909.-18.08.1912.)

Vinka (07.01.1913.-) ꝏ Šime Mišurac reč. Sise

Na slici Ante i Kate sjede, između njih je unuka – Perina kćer. Stoje kćer Marija i sin Pere.

Kuća br. 41 – kućedomaćin 1825. – Mate Skroza (1779.-)

  

Mate Antić reč. Matoš

Na drugoj slici je Matoš s drugom ženom Dumicom, a na trećoj s Dumicom i sinom Paškom. Četvrta slika je isječak sa fotografije sprovoda Frane Antulov Fantulina 1958.

Procesije u prvoj polovici 20. stoljeća

Na slikama su redom prikazane:

– Procesija na sv. Roka 1929.

– Procesija na sv. Roka 1939.

– Procesija 1940. (ispred  svećenika – Ive Franić i njegov sin Ante)

– Tjelovska procesija 1942. (u vrijeme talijanske okupacije)

Do kraja drugog svjetskog rata procesija na blagdan sv. Roka, zaštitnika Šepurine, prolazila je preko brodova između dvije glavice.

 

Šepurina i Luka u Šematizmu 1893.

U Šematizmu Šibenske biskupije 1893. navedeni su podaci i o župama Šepurina i Luka.

Luka (pod zazivom Svete Marije od Milosti)

Osnovana kao župa od biskupa Vicka Arrigonija godine 1557. koju su vodili franjevci trećoredci. Uz samostan je samostanska crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji.
Župnik: Celestin Buić.
Kuća: 168; Duša: 1072.

Šepurina (pod zazivom Uznesenja Blažene Djevice Marije)

Osnovana kao ekspozitura 09.12.1830. Odvojena od župe Luka dekretom biskupa Maupasa

12.12. 1859. Nova crkva posvećena od biskupa A. J. Fosca 02.07.1878. Ima staru crkvu pod naslovom Našašća Svetoga Križa i sv. Jelene, te grobljansku kapelu sv. Roka. Župnik: Antonio Šurija.

Kuća: 210; Duša: 1496.

 

Spomen-ploča kralju Tomislavu

Spomen-ploča prvom hrvatskom kralju svečano je postavljena u Šepurini 28.10.1926. prigodom proslave tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Ploča je postavljena zalaganjem Obora koji je vodio Ivan Mišurac.

Ploča napravljena iz bijelog kamena 75 x 45 cm sa brončanom pločom 36 x 25 cm postavljena je na seoskoj (bratskoj) kući koja je bliže moru. Kada je ta kuća osamdesetih godina 20. stoljeća srušena (na njenom mjestu napravljena je nova zgrada) ploča je premještena na susjednu seosku kuću gdje se i danas nalazi. Na zadnjoj slici vidljiv je položaj spomen-ploče na prvoj seoskoj kući.

Na bijelom kamenu ispod brončanog reljefa stoji natpis:

NA USPOMENU

TISUĆGODIŠNJE SLAVE SNAGE

KLIČUĆI POSTAVLJAJU

HRVATI PRVIĆ ŠEPURINE

Raskovani, 19. kolovoza 1921. – Smrt don Ante Šurije

U svom prvom broju tjednik “Raskovani” objavio je vijest o smrti i pokopu don Ante Šurije (1845.-1921.).

Ante Šurija bio je rodom iz Trogira, a kao župnik djelovao je u Zlarinu, Šepurini i Vodicama. Bio je autonomaš i za svoga službovanja u Šepurini 1876.-1896. bio je predvodnik šepurinskog autonomaštva. Kako stoji u objavi osjećao se Talijanom i zatražio je i dobio talijansko državljanstvo. Ironijom sudbine pokopan je u Vodicama u grob u kojem je prethodno sahranjen glagoljaš don Jakov Nimčević.

Don Ante Šurija bavio se i proizvodnjom vina i biljnog likera.

Tjednik Raskovani izlazio je 1921. i 1922. Ukupno je tiskano 35 brojeva u Pučkoj tiskari u Šibeniku. Vlasnik, direktor i odgovorni urednik bio je Pavao Roca.

Napomena: U radu p. Ljubomira Antića “Prvić Šepurine, rodno mjesto Jere Jareba” (ČSP, br. 3., 735.-758., 2008.) na str. 753. stoji pogrešan podatak da je Ante Šurija postao šepurinski župnik 1867.

Dopisnica iz 1908.

Dopisnicu je poslao Marko Cukrov (1880.-1945.) u Zlarin Antunu Adumu na Božić 1908.

 

Panorama

Izvor: „Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu“

Izvod iz matica 1897. za obitelj Nikole Antića

Ovdje se radi o službenom austro-ugarskom obrascu za potvrdu podataka iz matica krštenih, vjenčanih i umrlih za obitelji vojnih obveznika koje traže pogodovanje u vezi vojne obveze (oslobođenje, odgodu, smanjenje obveze) koji je ispunio župnik don Krsto Bukić 19.03.1897. na temelju matičnih knjiga. Uz potpis župnika je pečat šepurinske župe.

Tijekom 19. stoljeća, osobito nakon vojnih reformi 1850.-1880., matice (krštenih, vjenčanih, umrlih) bile su primarni dokaz identiteta, starosti i bračnog statusa – ključne informacije za:

– novačenje,

– procjenu uzdržavanih članova obitelji,

– oslobađanje od služenja (zbog bolesti, siročadi itd.),

– pravo na udovičke ili sirotinjske potpore,

– evidenciju domobrana.

Zbog toga su vlasti od župnika tražile službene podatke o obitelji vojnih obveznika. 

Opća obveza regrutacije (leva militare) u Dalmaciji uvedena je 1852. Dotad je Dalmacija bila izuzeta od redovite regrutacije (osim dragovoljaca i mornarice). Uvedeno je popisivanje (registrazione) mladića, liječnički pregledi i provjera sposobnosti te ždrijebanje brojeva po kotarima pri čemu su oni s najnižim brojevima ulazili u kontingent (koji je 1852. iznosio 1200 ljudi – 950 iz okružja Zadarskog i Splitskog i 250 isključivo mornarički iz okružja Dubrovačkog i Kotorskog). Od služenja su bili izuzeti oni koji su bili nužni za izdržavanje obitelj (sin jedinac, brat, zet), udovci s djetetom, svećenici, redovnici, vjeroučitelji, medicinsko-fizički nesposobni, neke kategorije službenika.

Dokument pokazuje kako je austro-ugarska uprava koristila matice župa kao službeni izvor za prikupljanje podataka o obiteljima vojnih obveznika. 

Na dnu piše da se obrazac  nabavlja se kod tiskare “Narodnoga Lista”’ u Zadru koji je bio je glavni tiskarski i izdavački centar za Dalmaciju. 

Nikola (Mikula) Antić reč. Tica sin Josipa i Cvite Antulov Perikulov (28.11.1839.-23.11.1916.) i Barica Paškov kćer Frane  (12.08.1846.-14.07.1917.) vjenčani 24.10.1870. imali su osmero djece:

Luka (18.10.1871.-), Marko (28.04.1873.-), Stipe Filip Fortunato (25.07.1877.-), Marija (26.07.1879.-), Matija (20.09.1880.-14.05.1915.), Toma (20.02.1884.-1885.), Ivan Tome (06.11.1886.-), Nikoleta (03.01.1888.-).  Potomci Mikule Antića nose prodivku Tičini.

Izvor: Arhiva župne kuće u Šepurini

Stanje kuća i duša u Šepurini 1893., 1896., 1898. i 1900.

Prema Šematizmu Šibenske biskupije 1893. (vidi stranicu Crkveni život) stanje je bilo:

                       kuća    duša  

Šepurina        190     1378  

Srima               20        118

Ukupno         210      1496 

U svrhu sastavljanja biskupijskog šematizma šepurinski župnik don Krsto Bukić dostavio je u studenom 1896. podatke o kućama i stanovnicima župe:

                       kuća    duša  

Šepurina        210     1463  

Srima               25        124

Ukupno         235      1587 

Don Krsto Bukić za 1898. dostavio je 08.03.1899. slijedeće podatke:

                       kuća    duša  

Šepurina        218     1491  

Srima               25        130

Ukupno         243      1621 

Za 1900. don Krsto Bukić dostavio je 18.01.1901. ove podatke:

                       kuća    duša  

Šepurina        255     1606  

Srima               22        134

Ukupno         277      1740

U osam godina broj stanovnika Šepurine porastao je za 16,5%, Srime 13,5% odnosno čitave župe za 16,3%.

Izvor: Arhiva župne kuće u Šepurini i Šematizam Šibenske biskupije 1893.

Tome Cukrov

Tome Cukrov (24.10.1902.- 31.07.1980.) sin Marka i Mare Kursar, težak, pjesnik, napisao je u razdoblju od pet desetljeća preko 1000 pjesama, od kojih je sačuvano njih oko 600. U vlastitoj nakladi tiskane su zbirke “Na rodnoj grudi” (1941., tiskano 1978.) i “Ruže” (1929., tiskano 1979.), dok je sve ostalo u rukopisu. Spomenut ću neke zbirke – “Ljubice”, “Miris proljeća”, “Spominjci”, “Zemlja i pjesma” te njemu najdraža “Miris krša i mora”. Pohađao je školu samo jednu godinu, sve je ostalo naučio sam. Težak, poslije drugog svjetskog rata aktivan u šepurinskoj poljoprivrednj zadruzi. Radićevac, aktivni član HSS-a. Objavljivao je prije drugog svjetskog rata – u listovima “Seljačka prosvjeta”, “Seljačka sloga”, “Seljački svijet”, “Seljački dom”, mjesečniku “Evolucija”, božićnim i uskrsnim kalendarima i zborncima društva Seljačaka sloga te nekim izdanjima društva Napredak iz Sarajeva. . Godine 1948. izabran je za odbornika Središnjice Hrvatskog seljačkog prosvjetnog društva “Seljačka sloga”.  Prva pjesma tiskana  mu je 1926. u Seljačkoj prosvjeti. Iza drugog rata napisao je dosta pjesama u dijalektu i to je prava riznica šepurinskog govora iz prve polovice dvadesetog stoljeća. O njemu i njegovim pjesmama objavljen je članak u Šibenskom listu br. 507 od 6. lipnja 1962. uz koji je objavljena i pjesma “Pramalitno itro” iz 1935. Čitavu zbirku pjesama “Ruže” posvetio je svojoj ljubavi, ženi Zlatki rođ. Tikulin (19.04.1910.-2005.). 

Na slikovnim prilozima su dvije Tomine fotografije i fotografija njega i Zlatke iz mlađih dana koja je umetnuta u zbirku pjesama “Ruže”. Nadalje tu je izvod iz Stališa duša sa zapisima o njegovoj obitelji, slika nadvratka konobe njegove kuće i kamen sa inicijalima na dovratku vrata od konobe. Prikazana je i naslovnica časopisa “Evolucija” iz prosinca 1931. u kojem je objavljena njegova pjesma “Južnjak” te naslovnice jedine dvije tiskane zbirke pjesama “Na rodnoj grudi” i “Ruže”. Na kraju je dan prikaz članka iz Šibenskog lista i rodoslovlje Tomine obitelji kroz sedam generacija.

Tome Cukrov – Prvi vapor

U rukopisnoj ostavštini Tome Cukrova, šepurinskoga pjesnika, pronašao sam pjesmu “Prvi vapor” – o prvom vaporu ki je proša ispri našega sela. To je pjesnička interpretacija pojave prvog vapora ili kako pjesnik kaže: “Ka´ je prvi vapor ispri našega sela fasava”. Pjesma je dio njegove neobjavljene zbirke “Spominjci”. Napisana je 6. veljače 1971.g., na večer – kako je sam autor zabilježio. Autor je ostavio i bilješku da je tu pjesmu 1973.g. dao svom rođaku Anti Kursaru za njegovu knjigu “O šepurinskom govoru” (rad profesora Ante Kursara objavljen je u Čakavska rič, Vol. IX No. 2, str. 3.-49., Split 1979.). Nažalost, ova pjesma nije uvrštena u taj rad tako da je ovo njezina prva objava.

Iz rukopisa je teško uvijek precizno  odrediti jeli autor rabio č ili ć. Premda on u svojim pjesmama upotrebljava oba konsonanta treba istaknuti da u šepurinskom govoru ne postoje glasovi č i ć nego umjesto njih postoji glas koji je po svojim fonološkim karakteristikama između č i ć. To nije čakavsko t’ nego štokavsko ć. Čakavsko t’ (izgovara se uvijek namjesto štokavskoga ć) kao i č postoje u susjednoj Luci i Zlarinu.  Rečeno treba imati na umu kada je riječ o pjesmama Tome Cukrova pisanim šepurinskim govorom.  

 Izvor: Rukopisna ostavština Tome Cukrova  

Toponimi u dokumentima o razdiljenju obitelji Pere Antulova i Stipe Paškova 1917.

Po katastarskim općinama navedeni su slijedeći toponimi:

Prvić

Bafino

Po Mijata

Križica crkveno

Prdentino (Zapuntom)

Kuzmiča gosposko (Zapuntom)

Pod Čobana

Naprvić

Pod Kursara

Brdo

Punta

Zaton (Srima)

Poljice

Manoševo

Manoševo gosposko

Brnistre

Japljenica

Kod Šimerina stana

Krpeljivac

Glavica Stablinac

Pod Stablinac

Gornje Lovetovo

Koliš

Kulušičevica

Krč

Lovetovo

Bumberovo

Kod Brjanova stana

Jaz

Veliki Oblog

Dvorina

Brig

Slavičevo

Donje Slavičevo

Tribunj

Kažotovo

Mrzanac

Veliki Kus

Kurtelinovo

Rupa

Mala Rupa

Vodice

Blato

Neke parcele (npr. u Stablincu) označene su kao Gora nerađeno.

Kada je riječ o označavanju strana koriste se izrazi: od bure, od juga, od majštrala (maistrala) i od podne. Isto značenje imaju izrazi: s bure, s juga, s majštrala (maistrala).  Ovakvi izrazi odražavaju narodni način preciziranja međa – prije nego što su postojale točne katastarske oznake. Granice su se opisivale prema poznatim točkama u krajoliku (vlasnici susjednih parcela, suhozidi, smokve, bunari, masline, more, putovi i dr.) i prema stranama svijeta određenima vjetrovima:

– od bure /s bure – od (sa sjevera / sjeveroistoka) – sjeverna strana,

– od podne – od juga (kad je sunce najviše) – južna strana,

– od juga / s juga – jugoistočna strana (smjer iz kojeg puše jugo),

– od maistrala / s maistrala – od zapada / sjeverozapada ili “od mora”, jer maistral puše s mora prema     

  kopnu – zapadna strana

– od jutra / od izlaska sunca / od levanta – istočna strana

Ti izrazi korišteni su u oporukama, ugovorima o diobi zemlje, darovnicama ili kupoprodajama iz 17., 18. i 19. stoljeća. U starim dokumentima i govoru istočna strana se rjeđe spominjala pa izraz od juga / s juga ponekad može označavati i istočnu stranu ovisno o kontekstu, reljefu i lokalnoj ruži vjetrova.

Navodim jedan sprimjer: “Vinograd u Šepurini zvano Punta. Mejaši od podne Grgo Mijat, od bure Mate Grubelić, od juga do sinjala, s maistrala put i more”. To znači da vinograd u Punti  graniči:

– na jugu sa zemljom Grge Mijata,

– na sjeveru sa zemljom Mate Grubelića,

– na jugoistoku do sinjala (međašnjeg kamena),

– na zapadu s putem i morem.

Opskrba modrom galicom i sumporom 1899.

Kotarska gospodarska zadruga iz Šibenika poslala je 06.02.1899. Župnom uredu Šepurine dopis s molbom da ga župnik objavi vjernicima na prvoj svetoj misi. Riječ je o mogućnosti nabave modre galice i sumpora za članove Zadruge uz kaparu od 5 fiorina za 100 kg modre galice i 1 fiorina za vreću sumpora.

Dopis je uz blagajnika potpisan i od predsjednika Zadruge Ivana Krstitelja Fontane i tajnika Vinka Belamarića. 

Ivan Krstitelj Fontana (1832.-1916.), doktor prava, sin Josipa Frane, bio je odvjetnik u Šibeniku, političar i javni dužnosnik. Potječe iz šibenske građanske, a potom i plemićke obitelji Fontana, koja se doselila u Dalmaciju iz Bergama tijekom 18. stoljeća. Bio je član osnivačkog odbora Narodne slavjanske čitaonice, član Narodne stranke koji je nakon pobjede narodnjaka na općinskim izborima u Šibeniku 1873. izabran za prisjednika općinskog vijeća, a  1889-95.  bio je i zastupnik u Dalmatinskom saboru.  U Zablaću je obitelj Fontana imala solanu, posjed i ljetnikovce. Ivan Krstitelj je uz ljetnikovac u Zablaću imao i mlinicu za ulje. Njegovo ulje nagrađeno je brojnim medaljama i diplomama na gospodarskim izložbama. Posjed u Zablaću stekla je poslije obitelj Inchiostri, a dvor u Zlarinu obitelj Zuliani.

Vinko Belamarić (1874.-1917.) bio je učitelj i poljoprivredni pisac. Kao učitelj službovao je u Krapnju i Šibeniku. Pisao je o ribarstvu, posebno o koraljarstvu i spužvarstvu, o poljodjelstvu u Dalmaciji – vinogradarstvu, voćarstvu i maslinarstvu, poljodjelskim zadrugama, pošumljavanju u Dalmaciji te o praktičnim pitanjima nastave u osnovnoj školi. 

Kapara je u dopisu izražena u fiorinima i novčićima. Bilo je to vrijeme monetarne reforme odnosno prijelaza na novu monetranu jedinicu.  Austro-Ugarska je 1892. uvela krunu (Krone – oznaka K), koja je počela potpuno zamjenjivati fiorin tek nekoliko godina kasnije (do 1900.). Stara valuta Gulden ili Florin (na hrvatskom: forinta ili fiorin) imala je oznaku: fl. ili f. i imala je 100 novčića (kreuzera). Omjer konverzije bio je: 1 fiorin = 2 krune odnosno, 1 kruna = 50 novčića (kreuzera). U prijelaznom razdoblju često se pojavljuju dvostruke oznake poput: “5 fiorina ili 10 kruna” jer su oba sustava još bila u uporabi. Jedna kruna imala je 100 hellera (u mađarskom dijelu monarhije 100 fillera/filira).

Peronospora u šepurinskim vinogradima 1897.

Dopis glavara P. Šepurine Jakova Kursara Općinskom upraviteljstvu Zlarin od 20. lipnja 1897.

Molba je 21. lipnja 1897. proslijeđena C. K. Kotarskom poglavarstvu s molbom da ono usliši prošnju glavara i što prije pošalje povjerenstvo koje će izviditi stanje te da budu oslobođeni poreza i da im se udjeli obilata podpora.

talaferema = neotočno kopno

error: Content is protected !!