Naša Srima

Pjesma posvećena velićanstvenom postignuću naših pradidova. Suhozidnu baštinu Srime na oko 13 četvornih kilometara čini oko 500 kilometara suhozida i oko 200 bunja koje su “Sve te tvrde stine – Svu tu oštru škalju -Izlomile su – Gole ruke naših pradida “.

Žrvan

Ručni, kućni mlin koji je imala skoro svaka kuća. Budinali = okretali; Frementun farali = drobili kukuruz; Fara = brašno od kojeg se kuhala kaša.

Rožice Majske cvatile

U pjesmi stric Martin je Martin Cukrov sin Mate i Tomice Franić Livić Kešić (03.11.1835.-18.04.1917.) i žena mu Franka rođ. Antić  (19.09.1840.-28.08.1915.)

Veliške kite cvića

Pjesma govori o običaju pravljenja  i nošenja u crkvu na blagoslov kita cvijeća na blagdan svetoga Ante 13. lipnja. U kite se stavljalo cviće sv. Ante (bijeli ljiljan) i još dvanaest vrsta lišća i cvijeća (lavanda, lišće oraha, cviće kamilice, zvončaca, mente, poljskog luka, maka, smilja i dr.). Blagoslovljene kite sušile bi se na gornjem podu te bi se na žeravi palile i tim bi se mirisavim dimom kadilo bolesnike.

Lonci

Ižani su bili glavni proizvođači i prodavači glinenog posuđa.

Divina

Divina (diblje zelje, mišanca) je mješavina samoniklog bilja čije je branje i spremanje često u Dalmaciji značilo preživljavanje. Odličan rad na ovu temu možete naći u publikaciji “Tustopizde u izobilju – kurcoglava ni za lijek: Samoniklo jestivo bilje otoka Zlarina”, Zagreb 2022.

Zapečnjak

Zapečnjak je mali bubak koji se davao pećarici za plaću.

Seljanski Felari

Šepurina je, prije prvog svjetskog rata, bila osvjetljena petrolejskim feralima u svim glavnim ulicma i okolo porta u središtu mjesta.

 

Izvor: Rukopisna ostavština Tome Cukrova  

 

 

Kuća moga pradida

Kuću o kojoj pjesnik pjeva sagradio je njegov pradjed Mate Cukrov (07.02.1803.-05.03-1884.) sa svojim sinovima. Kamen za gradnju vađen je u Tijatu kao i za sve šepurinske kuće.

Po´ Cukrovin volton

Pjesma govori o jednom uobičajenom druženju rodbine i susjeda i poslovima koji su se pritom obavljali. Starac koji je pleo kartile (košare) je Lovre Cukrov (10.08.1835.-19.03.1919.). Njegovi unuci koje pjesnik spominje su Ante Andrija reč. Cukre (10.12.1893.-1959.) i Marko Ive  (12.02.1896.-1987.) od sina Ante (12.01.1864.-11.01.1897.) te Jakov Filip (27.04.1897.-11.12.1985.) i Tome Lovre reč. Tomika (17.12.1899.-27.11.1985.) od sina Grge (24.02.1868.-29.04.1902.). Jakov i Tomika su migrirali u Australiju.

Zanimljiv je popis poslova koji se obavljao: krpanje starih opanaka, robe, pletenje bičava od vune i bumbaka (pamuka), napravljanje košulja i primetaljica, rakamavanje šudara (rubaca) i intimela (jastučnica), predenje kudilje. Posebno ističemo nizanje  činašića na ogrice što potvrđuje praksu izrade ogrca u Šepurini. Ogrice (ogrlice)  su poseban segment ženske narodne nošnje. To je tradicijski, ručno rađen, nakit od sitnih raznobojnih staklenih perlica koje se nižu u složene uzorke. Ogrice su krasile ovratnike i niz prsa ženskih bijelih ćipkanih košulja (opleća). Staklenim perlicama vezli su se motivi: lista, cvijeta, križa, kvadrata, pravokutnika, kruga, slova, a vezla su se i imena ljudi i mjesta.

Dežgracija ribara Ševe

dežgracija = nevolja

Ribar u pjesmi je Nikola Mijat reč. Ševo (01.12.1873.-19.03.1952.) sin Paška Ante i Ivke Barin. Oženio je Baricu Vlahov.

U prvi Petak Marčeni

Pjesnik govori o običaju blagoslova polja kada se u procesiji brodovima išlo na Srimu i kada su slavila sva zvona. To se činilo prvog petka u ožujku (ako vrijeme ne bi dopustilo onda se to činilo slijedeći petak) i na blagdan sv. Marka 25. travnja (ako vrijeme ne bi dopustilo onda se procesija  činila po mjestu, kao na Spasovo). Na Srimi se išlo do ceste Kujače-Vlake i nazad. Na dan blagoslova polja oko sedam sati ujutro zvoni se na misu u sva zvona kao nedjeljom. Pjevana misa slavi se u Župnoj novoj crkvi ili u staroj crkvi sv. Jelene, nakon koje slijedi procesija. U korizmeno vrijeme u procesiji se nosi samo raspelo i svijeće, a u vazmeno vrijeme nose se barjaci, velika uskrsna svijeća (cer) i trojstvo. Slavlje biva dovršeno povratkom u crkvu i blagoslovom (vidi objavu -Šepurinski običajnik).

 

Izvor: Rukopisna ostavština Tome Cukrova  

 

 

 

U četiri nastavka predstavit ćemo zbirku pjesama Tome Cukrova “Spominjci” – Libar prvi i dopune. Zbirka je dio rukopisne ostavštine Tome Cukrova i, nažalost, nikad do sada nije obajavljena. Pjesmu “Prvi vapor”, koja je satavni dio ove zbirke, već smo objavili pa ćemo je ovdje izostaviti.

Pjesme dajemo u originalnom rukopisu sa svim dopunama i izmjenama koje je autor kanio napraviti u nekom budućem izdanju.

Libar prvi sadrži slijedeće pjesme:

Šepurinska večer u jematvi 1969.

Zaditi maj 1939.

Na Božić ujtro 1969.

Prvi vapor 1971.

Riba iz tuje vrše 1971.

Gomile 1972.

Kuća moga pradida 1973.

Po´ Cukrovin volton 1973.

Dežgracija ribara Ševe 1972.

Grožje poli mora 1973.

U prvi Petak Marčeni 1974.

Dimljaci naši starinski 1972.

Naše ovce 1975.

Naši vrtli 1975.

U težatno itro 1975.

Vihar 1975.

Naša Srima 1975.

Žrvan 1975.

Rožice Majske cvatile 1975.

Veliške kite cvića 1975.

Lonci 1975.

Divina 1933.

Zapečnjak 1976.

Seljanski Felari 1976.

Kandela 1976.

Najdražji spominjci 1976.

 

Čitava zbirka ima 86 stranica.

Na ovu zbirku nastavlja se istoimena zbirka numerina od broja 87 do 115 (vidi 4. dio ove objave).

Očito se radi o dopuni odnosno nastavku Libra prvog, gdje se neke pjesme ponavljaju i u njima su uvrštene izmjene naznačene u Libru prvom:

Šepurinska večer u jematvi 1969.

Ribari naši stari 1971.

Gomile 1972.

Na Božić ujtro 1969.

Zaditi maj 1939.

Ka´u našu Crikvu pojden 1971.

Spominjen se naše vode 1972.

Itros je svanilo proliće

 

Gledajući ukupno (izostavljajući pjesme koje se ponavljaju) zbirka ima 30 pjesama.

Četiri pjesme koje se u dopunama ponavljaju (Šepurinska večer u jematvi, Gomile, Na Božić ujtro,  Zaditi maj) napisane su u proćišćenoj verziji u odnosu na one u Libru prvom.

U zbirku su umetnute kao slobodni listovi i ove dvije pjesme iz drugih zbirki (prikazujemo ih na kraju 4. dijela objave):

Radosti razvij krila 1929. (Ruže)

Na lipu rič 1974. (Sitnice)

 

U pojedinim dijelovima objave uz neke pjesme dane su napomene autora objave.

 

Šepurinska večer u jematvi

Stihovi pjesme vjerno nam prenose ugođaj i radnje najvažnijeg posla šepurinskog težaka – jematve (berbe grožđa) i pravljenja vina. Spominje se razdoblje blagostanja (u drugoj polovici devetnaestog stoljeća – op. a.) “Ka je vina bilo više nego vode usri´  lita…”, “Ka´  su naši ljudi … Gradili visoke kuće kamene… “,  “Ka´  su drugi, furešti ljudi – Ča su u svojin brodima ko´ nas dohodili – Vo naše selo “Zlatni prag” zvali… “

 

Zaditi maj

Stihovima pjesme pjesnik opisuje običaj kićenja i nošenja svečanog ruha prvoga svibnja, u kojem se sačuvala:

“I sva prošlost i sadašnjost

  I budućnost našeg hoda

  Seljačkoga našeg svita

  Hrvatskoga našeg roda

  Na rođenoj našoj grudi

  I pravica i sloboda! “

 

Na Božić ujtro

Jutarnja božićna misa – zornica naziva se i pastirska  jer nam evanđelje ove jutarnje mise govori upravo o pastirima, prvim Kristovim poklonicima. Zanimljiv je običaj, koji svojim stihovima prenosi pjesnik, o pomirbi svađenih osoba.

 

Riba iz tuje vrše

Kratku priču na temu ove pjesme objavio je Ante Kursar u svom radu “Iz leksike i tradicije šepurinskih ribara” str. 129., Čakavska rič Vol. X No. 1-2 1982. (str. 97-144.) prema kazivanju upravo Tome Cukrova.

U pjesmi se navode šepurinski nazivi za veslače u brodu: krmir – vesla na paradi (tj. krmenom veslu), prikrmir –  vesla na veslu pri’ krmo’ (tj. pred krmom), sridir – vesla na sridi (tj. na veslu o’ sride) i naukir – vesla na pramčanom veslu ili veslu o’ škava. Na desnoj strani je krmeno veslo i veslo na sredini, a na lijevoj veslo pred krmom i pramčano veslo.

Špurtenjača je vrsta mreže plivarice za lov male plave ribe (zvana je i srdelara).

Glagol parati u veslanju znači nadjačati veslača (ili veslače) na protivnoj strani.

Brankelj je rašljasti komad drveta, grana koja se spušta u more otežana željezom, olovom ili kamenom i njome se pretražuje dno kako bi se našle izgubljene mreže ili vrša.

Završič je prednji dio vrše o’ site (vrša pletena od site koje su se uglavnom plele oko Vranskog jezera) kroz koji riba ulazi u vršu.  Otvor na zadnjemu dijelu vrše kroz koji se ulovljenu ribu istresa vani i koji se zatvori dok je vrša u moru zove se guca (ili guca o’ vrše).

Izvor: Rukopisna ostavština Tome Cukrova  

Prvu zbirku pjesama “Mali otok pa se ljulja” Toni Cukrov (1929.-2021.) objavio je 1998. (tiskano izdanje naklada Ta-Mara, Šibenik i Čakavska rič,Vol. XXVI No. 1-2, Split 1998.). Naslov zbirke u originalnom šepurinskom govoru glasio bi  – Máli škôlj pa se vȍzi. Naime, glagol vozȉti u šepurinskom govoru ima dvojako značenje – veslati i ljuljati se.  Crtež na naslovnoj stranici tiskanog izdanja izradio je Ante Afrić. 

Iz te zbirke, koju mi je s posvetom poklonio Toni, izabrao sam šest pjesama koje vjerno odražavaju stil ovog pučkog pjesnika.

Pjesma o biedi i nevolji dalmatinskog seljaka i življenje u Zapadnoj Australiji (Western Australia), skitio Vicko Mišurac, Hrvatska tiskara (dr. Krstelj i drug), Šibenik 1912.

Tiskani primjerak knjige iz 1912.g. nalazi se u Nacionalnoj i svečilišnoj knjižnici u Zagrebu (zatvoreno spremište / 346.750).

Dr. sc. Ljubomir Antić navodi (Prvić Šepurine, rodno mjesto Jere Jareba, ČSP 2008., br. 3., str. 750.) da je Vicko Mišurac napisao više knjiga od kojih je navedena najpoznatija, a obrađuje iseljeničku problematiku i vrijedni je izvor za istraživanje povijesti iseljeništva iz Dalmacije do Prvoga svjetskog rata.

O knjizi Vicka Mišurca dr. sc. Ljubomir Antić održao je predavanje pod nazivom Stotinu godina od tiskanja knjige Vicka Mišurca „Pjesma o biedi i nevolji dalmatinskog seljaka i življenje u Zapadnoj Australiji (Western Australia)” na znanstvenom skupu Suvremeni socio-demografski procesi na hrvatskim otocima, Zlarin, 4. lipnja 2013.

Za njegovog boravka u Australiji bilježimo podatak o knjizi koju je napisao. U pismu koje je 30. srpnja 1911.g. uputio svom kumu Josi Skrozi (također šepurinski iseljenik u Australiji) najavljuje tiskanje knjige (vidi objavu u rubrici Dijaspora).

U rukopisnoj ostavštini Tome Cukrova, šepurinskoga pjesnika, pronašao sam pjesmu “Prvi vapor” – o prvom vaporu ki je proša ispri našega sela. To je pjesnička interpretacija pojave prvog vapora ili kako pjesnik kaže: “Ka´ je prvi vapor ispri našega sela fasava”. Pjesma je dio njegove neobjavljene zbirke “Spominjci”. Napisana je 6. veljače 1971.g., na večer – kako je sam autor zabilježio. Autor je ostavio i bilješku da je tu pjesmu 1973.g. dao svom rođaku Anti Kursaru za njegovu knjigu “O šepurinskom govoru” (rad profesora Ante Kursara objavljen je u Čakavska rič, Vol. IX No. 2, str. 3.-49., Split 1979.). Nažalost, ova pjesma nije uvrštena u taj rad tako da je ovo njezina prva objava.

Iz rukopisa je teško uvijek precizno  odrediti jeli autor rabio č ili ć. Premda on u svojim pjesmama upotrebljava oba konsonanta treba istaknuti da u šepurinskom govoru ne postoje glasovi č i ć nego umjesto njih postoji glas koji je po svojim fonološkim karakteristikama između č i ć. To nije čakavsko t’ nego štokavsko ć. Čakavsko t’ (izgovara se uvijek namjesto štokavskoga ć) kao i č postoje u susjednoj Luci i Zlarinu.  Rečeno treba imati na umu kada je riječ o pjesmama Tome Cukrova pisanim šepurinskim govorom.  

 Izvor: Rukopisna ostavština Tome Cukrova